петак, 30. новембар 2012.
четвртак, 29. новембар 2012.
"Novinarstvo je i lak način da zaradim pare, ali zbog istih nikad neću pristati na cenzuru."- Marko Vidojković, izjava dana
AV- AV, EVO GA NOVI VIDOJKOVIĆEV STAV!
ili "Diler i ništa"
Novi roman ultra mega sega tebra sebra popularnog kandža autora Marka Vidojkovića je ponovo u žiži interesovanja, tačnije on sve u šesnaest reklamira svoj novi roman koji kako tvrdi slika paralelni Beograd i jednu budućnost za koju se nada da se nikad neće desiti. Nadajmo se i mi ostali. Naročito je ponosan na upotrebu psovki u svom opusu, a konkretno u "Dileru i smrti" teško da nešto sem psovki značajno i ima da se pročita. Roman je lišen bilo kakvog pravog zapleta, glavna tema je drogiranje, tačnije pored vutre i kokaina koji se konzumiraju intenzivno sa stranice na stranicu,pojavljuje se i nova droga av-av koja je čudotvorna pa diler-ili glavni junak koji je ozbiljno uzdrman očevom smrću, lošim odnosom s majkom, prevarom devojke i generalno svim i svačim mentalno nezreo i zaustavljen na periodu od pre 16 godina-dakle glavni junak počinje da deli drogu svima za dž pa čak i rođenoj majci! Tako diler prestaje da bude diler i postaje- ostaje nejasno šta! Početak romana je još i kakav takav, međutim, odjednom sem "prisralo mi se", "tebra" i "počela je da ga s...", "mogu da j...sve moje čitateljke" i da ne nabrajam dalje konstatacije ove uvrede i za prosečnu inteligenciju, štivo je zaista sve samo ne literatura. Ali autor reklamirajući svoj roman zaista postaje relevantna književna pojava, sa svojim britkim izjavama u javnosti nas zaista navodi da se zamislimo: kako je moguće da ovaj čovek kad je već toliko uspeo da se medijski probije mogao da napiše ono što je napisao?Možda konzumirajući taj AV-AV koji kao dovodi do iskrenosti. Ipak, budimo iskreni pa konstatujmo: mogao je da napiše nešto samo da je sabrao sve svoje izjave date novinarima, ovako napisao je ništa!
Vidojković potpisuje svoj roman
AV- AV, EVO GA NOVI VIDOJKOVIĆEV STAV!
ili "Diler i ništa"
Novi roman ultra mega sega tebra sebra popularnog kandža autora Marka Vidojkovića je ponovo u žiži interesovanja, tačnije on sve u šesnaest reklamira svoj novi roman koji kako tvrdi slika paralelni Beograd i jednu budućnost za koju se nada da se nikad neće desiti. Nadajmo se i mi ostali. Naročito je ponosan na upotrebu psovki u svom opusu, a konkretno u "Dileru i smrti" teško da nešto sem psovki značajno i ima da se pročita. Roman je lišen bilo kakvog pravog zapleta, glavna tema je drogiranje, tačnije pored vutre i kokaina koji se konzumiraju intenzivno sa stranice na stranicu,pojavljuje se i nova droga av-av koja je čudotvorna pa diler-ili glavni junak koji je ozbiljno uzdrman očevom smrću, lošim odnosom s majkom, prevarom devojke i generalno svim i svačim mentalno nezreo i zaustavljen na periodu od pre 16 godina-dakle glavni junak počinje da deli drogu svima za dž pa čak i rođenoj majci! Tako diler prestaje da bude diler i postaje- ostaje nejasno šta! Početak romana je još i kakav takav, međutim, odjednom sem "prisralo mi se", "tebra" i "počela je da ga s...", "mogu da j...sve moje čitateljke" i da ne nabrajam dalje konstatacije ove uvrede i za prosečnu inteligenciju, štivo je zaista sve samo ne literatura. Ali autor reklamirajući svoj roman zaista postaje relevantna književna pojava, sa svojim britkim izjavama u javnosti nas zaista navodi da se zamislimo: kako je moguće da ovaj čovek kad je već toliko uspeo da se medijski probije mogao da napiše ono što je napisao?Možda konzumirajući taj AV-AV koji kao dovodi do iskrenosti. Ipak, budimo iskreni pa konstatujmo: mogao je da napiše nešto samo da je sabrao sve svoje izjave date novinarima, ovako napisao je ništa!
среда, 28. новембар 2012.
Sreda je, bliži se kraj novembra, još uvek je toplo i prijatno, ali keša nema, posla nema, samo kretanje u istom krugu
Žute strane
Horor se nastavlja. Tadić dobio stalan posao u stranci nakon što ga je s mesta predsednika srušio Đilas, Čanak jedini kandidat za lidera LSD i pored toga što je skoro ubio čoveka od batina, Vučić najavljuje nova još potresnija hapšenja sledeće nedelje kao potvrdu svog žestokog obračuna sa korupcijom, Čeda s Đurićem ojadio Veterinarski zavod, Agrobanka dan pred stečaj isplatila bivše zaposlene, sada nezaposlene, uskoro će da bude uhapšen i Dušan Bajatović- član sadašnje vlade- brate samo da se čitaju naslovi u dnevnoj štampi pa je dovoljno da čovek odlepi! Međutim, ako imate još i tu nesreću da živite u ovoj zemlji ludnica vam ne gine. Oni što rade u Srbiji ne primaju plate, a ovi ostali ne rade, tako da su tako reći na istom! Političari u sprezi sa kriminalcima i tajkunima pljačkaju i slažu pare s kojima više i ne znaju šta će, a ostatak sveta- to jest svi mi ostali, umiremo od gladi! Ako i odete na neki razgovor za posao tamo vas opet lažu ili maltretiraju. Tako u "Yellow pages" nude obuku za prodavca internet usluga u trajanju od tri meseca, rad na procenat, bez prijave, bez plate, rad na terenu... Ali prvo , tj. odmah ne znate sve to, već postepeno saznajete. Prvo radite jedan test, pa ste prošli u drugi krug, pa onda drugi test, pa obuka kreće - pričanje o firmi sve u superlativima, usput se pomene da radite na procenat prva tri meseca, pa se priča o poslu u kancelariji, stimulišu vas, onda drugi dan se pomene i izlazak na teren tek onako usput... Treći dan dođe svega troje ljudi od desetoro. Ali testiranje se nastavlja.
- Za mene se ljudi ne dele na dobre i loše. Postoje samo glupi i pametni. U ovom poslu je jako bitno da znate kako da komunicirate, morate da uvučete klijenta u priču, da mu postavljate otvorena pitanja, muškarcima da naslikate, ženama da napričate...Da ih lažete, lažete... i lažete - kaže Ranka Plakarević, menadžerka Yellow pagesa, na obuci.
U mračnom smo tunelu. Svetla na kraju nema.
Žute strane
Horor se nastavlja. Tadić dobio stalan posao u stranci nakon što ga je s mesta predsednika srušio Đilas, Čanak jedini kandidat za lidera LSD i pored toga što je skoro ubio čoveka od batina, Vučić najavljuje nova još potresnija hapšenja sledeće nedelje kao potvrdu svog žestokog obračuna sa korupcijom, Čeda s Đurićem ojadio Veterinarski zavod, Agrobanka dan pred stečaj isplatila bivše zaposlene, sada nezaposlene, uskoro će da bude uhapšen i Dušan Bajatović- član sadašnje vlade- brate samo da se čitaju naslovi u dnevnoj štampi pa je dovoljno da čovek odlepi! Međutim, ako imate još i tu nesreću da živite u ovoj zemlji ludnica vam ne gine. Oni što rade u Srbiji ne primaju plate, a ovi ostali ne rade, tako da su tako reći na istom! Političari u sprezi sa kriminalcima i tajkunima pljačkaju i slažu pare s kojima više i ne znaju šta će, a ostatak sveta- to jest svi mi ostali, umiremo od gladi! Ako i odete na neki razgovor za posao tamo vas opet lažu ili maltretiraju. Tako u "Yellow pages" nude obuku za prodavca internet usluga u trajanju od tri meseca, rad na procenat, bez prijave, bez plate, rad na terenu... Ali prvo , tj. odmah ne znate sve to, već postepeno saznajete. Prvo radite jedan test, pa ste prošli u drugi krug, pa onda drugi test, pa obuka kreće - pričanje o firmi sve u superlativima, usput se pomene da radite na procenat prva tri meseca, pa se priča o poslu u kancelariji, stimulišu vas, onda drugi dan se pomene i izlazak na teren tek onako usput... Treći dan dođe svega troje ljudi od desetoro. Ali testiranje se nastavlja.
- Za mene se ljudi ne dele na dobre i loše. Postoje samo glupi i pametni. U ovom poslu je jako bitno da znate kako da komunicirate, morate da uvučete klijenta u priču, da mu postavljate otvorena pitanja, muškarcima da naslikate, ženama da napričate...Da ih lažete, lažete... i lažete - kaže Ranka Plakarević, menadžerka Yellow pagesa, na obuci.
U mračnom smo tunelu. Svetla na kraju nema.
понедељак, 26. новембар 2012.
недеља, 25. новембар 2012.
25. novembar, nedelja : SMRT RADNIKA U SRBIJI
Radnik preminuo u holu firme čekajući platu
Radnika "Minel kotlogradnje", Zorana Nikolića (60), srce je izdalo na krsnu slavu Aranđelovdan, 23. novembra 2012 u holu firme.
Koliki raspad sistema vlada u zemlji najbolje odslikava još jedan tragičan događaj, smrt radnika firme koja duguje plate svojim zaposlenima i pritom im najavljuje prinudne odmore zbog nedostatka posla. Dok se svi dnevni listovi prosto utrkuju ko će pre na naslovnoj strani da objavi vest o nekoj novoj aferi i hapšenju koje će nova vlast sprovesti od afere Dulić, Šutanovac, preko Agrobanke, Miškovićevog bekstva pa do najnovije Afere "Đubrivo" obični ljudi umiru boreći se da dobiju ono što su zaradili poštenim radom. Tako je firma "Minel kotlogradnja" u totalnom rasulu, radnici su samoinicijativno organizovali štrajk zbog neisplaćenih zarada, a direktori su ih samo obavestili da će isplata biti sutra, pa sutra i na kraju malo sutra! Jedan radnik je došao sa slave da pita za svoj novac i dobio je odgovor od nadređenog od koga je pao na pod i umro na licu mesta! Porodica ovog nesrećnika kaže da nikad nije bolovao ni od kakve bolesti i da ga je ubila firma.
- Rekli su nam da će nas poslati na prinudni odmor od 15. decembra zbog nedostatka posla, mi zaista nemamo u najavi nikakve poslove iako smo jedina firma koja se bavi proizvodnjom kotlova u zemlji. Žalosno je to, ali ja sam ih već jednom tužio za dugovanja i ponovo sam, ja i još 150 radnika, tražimo samo ono što nam pripada!- kaže N. C, zaposleni u ovoj firmi. Kako on kaže, situacija je krajnje neizvesna, firma je privatizovana i ubrzo je počela da propada.
- Svi nadređeni iliti direktori su postavljeni sa strane, po vezi, uglavnom bez ikakvog prethodnog radnog iskustva vezanog za ono čime se Minel bavi, a rekli su nam da plata nema zato što njima EPS nije dao novac i tako nas vozaju danima...Sedam godina sam ovde i zaista ne znam šta ću ukoliko zatvore firmu.. Pa i te poslove koje smo imali u zadnjih godinu dana to je žalosno...Umesto da proizvodimo kotlove uglavnom su bile u pitanju opravke već postojećih kotlova, krpljenje...- kaže N.C.
S.B.B.
Zaposleni "Minel kotlogradnje" GREJU SE NA TEA PEĆI, A PROIZVODE KOTLOVE
Radnik preminuo u holu firme čekajući platu
Radnika "Minel kotlogradnje", Zorana Nikolića (60), srce je izdalo na krsnu slavu Aranđelovdan, 23. novembra 2012 u holu firme.
Koliki raspad sistema vlada u zemlji najbolje odslikava još jedan tragičan događaj, smrt radnika firme koja duguje plate svojim zaposlenima i pritom im najavljuje prinudne odmore zbog nedostatka posla. Dok se svi dnevni listovi prosto utrkuju ko će pre na naslovnoj strani da objavi vest o nekoj novoj aferi i hapšenju koje će nova vlast sprovesti od afere Dulić, Šutanovac, preko Agrobanke, Miškovićevog bekstva pa do najnovije Afere "Đubrivo" obični ljudi umiru boreći se da dobiju ono što su zaradili poštenim radom. Tako je firma "Minel kotlogradnja" u totalnom rasulu, radnici su samoinicijativno organizovali štrajk zbog neisplaćenih zarada, a direktori su ih samo obavestili da će isplata biti sutra, pa sutra i na kraju malo sutra! Jedan radnik je došao sa slave da pita za svoj novac i dobio je odgovor od nadređenog od koga je pao na pod i umro na licu mesta! Porodica ovog nesrećnika kaže da nikad nije bolovao ni od kakve bolesti i da ga je ubila firma.
- Rekli su nam da će nas poslati na prinudni odmor od 15. decembra zbog nedostatka posla, mi zaista nemamo u najavi nikakve poslove iako smo jedina firma koja se bavi proizvodnjom kotlova u zemlji. Žalosno je to, ali ja sam ih već jednom tužio za dugovanja i ponovo sam, ja i još 150 radnika, tražimo samo ono što nam pripada!- kaže N. C, zaposleni u ovoj firmi. Kako on kaže, situacija je krajnje neizvesna, firma je privatizovana i ubrzo je počela da propada.
- Svi nadređeni iliti direktori su postavljeni sa strane, po vezi, uglavnom bez ikakvog prethodnog radnog iskustva vezanog za ono čime se Minel bavi, a rekli su nam da plata nema zato što njima EPS nije dao novac i tako nas vozaju danima...Sedam godina sam ovde i zaista ne znam šta ću ukoliko zatvore firmu.. Pa i te poslove koje smo imali u zadnjih godinu dana to je žalosno...Umesto da proizvodimo kotlove uglavnom su bile u pitanju opravke već postojećih kotlova, krpljenje...- kaže N.C.
S.B.B.
Zaposleni "Minel kotlogradnje" GREJU SE NA TEA PEĆI, A PROIZVODE KOTLOVE
среда, 21. новембар 2012.
četvrtak 22. novembar, predsednik ponovo na udaru
Ko je koga isekao?
Poslednje vesti glase: Neko je ponovo presekao kolonu vozila u kojoj se nalazio i predsednik Srbije! Događaj se zbio na Novom Beogradu oko 16 časova, ulica Jurija Gagarina. Siva" škoda fabija" je čak tri puta pokušala da preseče kolonu vozila. Nepoznati vozač je uspeo da pobegne!
Ko je koga isekao?
понедељак, 19. новембар 2012.
Radnici proizvodjača alkoholnih
pića Navip iz Zemuna u stečaju stupili su u ponedeljak u štrajk
nezadovoljni zbog prekida proizvodnje. Štrajk
u tom preduzeću sa tradicijom poslovanja od 164 godine započet je i
zbog spremnosti stečajnog upravnika da podeli otkaze radnicima i
"stavi katanac" na Navip.

19. novembar, ponedeljak : još jedan intervju za posao, još jedna ludačka rabota , brate ima li uopšte normalnih u ovoj zemlji?
Ludak u sivom luksuznom dupleksu je advokat koji traži sekretaricu
Mi što nemamo posao smo očajni, nemaš pare, dan ti prođe uludo, a onda dođeš na neki razgovor s potencijalnim poslodavcem koji je po svim spoljnim parametrima bogat i obezbeđen, pa shvatiš da je udaren u glavu, drkadžija, iskompleksiran, sadista, psihopata ili sve to zajedno
U ovoj zemlji je svako vreme teško. Ne znam više šta da mislim o devedesetima, moguće da su to iz današnje persperktive bile vesele godine, tada smo bar svi živeli u ubeđenju da rešenje problema postoji, a danas teško da imam takvih optimista. Ja posle današnjeg razgovora za sekretaricu ozbiljno razmišljam da se zaposlim u kockarnici. Došlo nas šest. U advokatskoj kancelariji tišina, jedna žena nas sprovodi gore na sprat kod ADVOKATA- a tip deluje kao bolesnik s intenzivne nege, istina stoji na nogama, ali sav u nekim sivim nijansama, čak mu je i lice sivo, ali zato kancelarija i više nego impozantna- dupleks sa luksuznim nameštajem, reklo bi se da je dobro unovčio svoju struku. Sedamo za ogromni sto u kožne fotelje, on seda na čelo stola i primećujem da oko vrata ima zlatni lančić.
- Predstavićete mi se i reći nešto o sebi...- glas mu je ženski, mekan, baš da ti se ispovraća.
A pre sedam dana smo već bile i ostavile naše CV-jeve. Ipak po redu svaka od nas govori.
- Da li imate neko pitanje?- pita svaku posle njenog govora. Niko ništa ne pita, samo se ja napravim pametna (a uvek ispadnem glupa) pa upitam od čega se sastoji sam posao, a lik me oštro pogleda i reče da će odgovoriti na kraju. "Ups, izgleda da je trebalo i ja da kažem da nemam pitanja", prođe mi kroz glavu. Zatim ADVOKAT kaže devojci do mene da je tepih pomerila svojom foteljom, te da to nikako nije u redu i da mora da ga vrati kako je bio, ona ustaje i popravlja. Zatim devojka- žena koja je završila marketing na Ekonomskom fakultetu pita:
-Da li ćemo imati pauzu za ručak, ja jedem tri puta dnevno, moram zbog anoreksije, a tamo piše (naime dat nam je papir na kom je pisalo nešto o firmi i našim obavezama i pravima, kao npr. plata zavisi isključivo od kvaliteta našeg rada ma šta to značilo) da seketarica ima samo jednu pauzu od 15 minuta, a radi se od 9 do 17h... nikad nisam radila to radno vreme, uvek sam se pitala kad jedu ljudi koji tako rade ...-
Nasmejale smo se na njeno pitanje,ADVOKAT takođe. Ipak odgovorio je krajnje hladnokrvno da poslodavac nije dužan da obezbedi zaposlenom dva obroka za osam sati rada.
- A sad da pređemo na ozbiljni deo, recite mi sad kako biste se snašli u situaciji zvoni vam telefon i vi treba da se javite...javite se, a onda vam zvoni druga linija, pa treća... i tako svih dvanaest linija...-
Tip u sivom je počeo da se izdrkava na nama, da nas maltretira svojim pitanjima, naime nijedan od ponuđenih odgovora mu nije odgovarao, presecao je svaku upola rečenice i povišenim tonom konstatovao da izgleda "ipak ne znamo šta bismo u takvoj situaciji, a trebalo bi da znamo...". Kad bi neka i rekla nešto približno tačno onome što je bio pravi odgovor ni to mu se nije dopadalo.
- A šta kad vas ja pozovem, a imate četiri linije otvorene i ja vas pitam kako ste, da li biste i vi mene to pitale...- mene je pogledao naročito opasno, iz nekog razloga u startu ga je iznerviralo što sam ja imala pitanje, čak je koleginici preko puta mene rekao da mi ispriča šta je to posao sekretarice. Ostale žene su polako skapirale da nisu čista posla i zavladala je prava napetost.
- Kako biste postupile?! Ivana...-
I tako redom.
- Potčinjena mora da radi šta joj kaže poslodavac! Ne može ona da misli i odlučuje, već mora da se uklopi u sistem koji je već stvoren - rekao je arogantno kao da nam otkriva Ameriku i upitao:
- Recite mi da li i dalje želite ovaj posao? Da li se sada neko predomislio?-
Svaka je opet morala ponaosob da otkrije svoje utiske, svaka je slagala da ne odsustaje i da je razgovor bio neobičan, ali poučan. Čak sam i ja poslednja konstatovala:
-Bilo je interesantno, dopalo mi se!-
Naglasio je da ko je prošao biće pozvan u treći krug. O plati ni reč. Kakva crna plata!.
U hodniku su sve žene komentarisale da im ne pada na pamet da dođu ako ih pozove.
Slobodanka Berić
Ludak u sivom luksuznom dupleksu je advokat koji traži sekretaricu
Mi što nemamo posao smo očajni, nemaš pare, dan ti prođe uludo, a onda dođeš na neki razgovor s potencijalnim poslodavcem koji je po svim spoljnim parametrima bogat i obezbeđen, pa shvatiš da je udaren u glavu, drkadžija, iskompleksiran, sadista, psihopata ili sve to zajedno
U ovoj zemlji je svako vreme teško. Ne znam više šta da mislim o devedesetima, moguće da su to iz današnje persperktive bile vesele godine, tada smo bar svi živeli u ubeđenju da rešenje problema postoji, a danas teško da imam takvih optimista. Ja posle današnjeg razgovora za sekretaricu ozbiljno razmišljam da se zaposlim u kockarnici. Došlo nas šest. U advokatskoj kancelariji tišina, jedna žena nas sprovodi gore na sprat kod ADVOKATA- a tip deluje kao bolesnik s intenzivne nege, istina stoji na nogama, ali sav u nekim sivim nijansama, čak mu je i lice sivo, ali zato kancelarija i više nego impozantna- dupleks sa luksuznim nameštajem, reklo bi se da je dobro unovčio svoju struku. Sedamo za ogromni sto u kožne fotelje, on seda na čelo stola i primećujem da oko vrata ima zlatni lančić.
- Predstavićete mi se i reći nešto o sebi...- glas mu je ženski, mekan, baš da ti se ispovraća.
A pre sedam dana smo već bile i ostavile naše CV-jeve. Ipak po redu svaka od nas govori.
- Da li imate neko pitanje?- pita svaku posle njenog govora. Niko ništa ne pita, samo se ja napravim pametna (a uvek ispadnem glupa) pa upitam od čega se sastoji sam posao, a lik me oštro pogleda i reče da će odgovoriti na kraju. "Ups, izgleda da je trebalo i ja da kažem da nemam pitanja", prođe mi kroz glavu. Zatim ADVOKAT kaže devojci do mene da je tepih pomerila svojom foteljom, te da to nikako nije u redu i da mora da ga vrati kako je bio, ona ustaje i popravlja. Zatim devojka- žena koja je završila marketing na Ekonomskom fakultetu pita:
-Da li ćemo imati pauzu za ručak, ja jedem tri puta dnevno, moram zbog anoreksije, a tamo piše (naime dat nam je papir na kom je pisalo nešto o firmi i našim obavezama i pravima, kao npr. plata zavisi isključivo od kvaliteta našeg rada ma šta to značilo) da seketarica ima samo jednu pauzu od 15 minuta, a radi se od 9 do 17h... nikad nisam radila to radno vreme, uvek sam se pitala kad jedu ljudi koji tako rade ...-
Nasmejale smo se na njeno pitanje,ADVOKAT takođe. Ipak odgovorio je krajnje hladnokrvno da poslodavac nije dužan da obezbedi zaposlenom dva obroka za osam sati rada.
- A sad da pređemo na ozbiljni deo, recite mi sad kako biste se snašli u situaciji zvoni vam telefon i vi treba da se javite...javite se, a onda vam zvoni druga linija, pa treća... i tako svih dvanaest linija...-
Tip u sivom je počeo da se izdrkava na nama, da nas maltretira svojim pitanjima, naime nijedan od ponuđenih odgovora mu nije odgovarao, presecao je svaku upola rečenice i povišenim tonom konstatovao da izgleda "ipak ne znamo šta bismo u takvoj situaciji, a trebalo bi da znamo...". Kad bi neka i rekla nešto približno tačno onome što je bio pravi odgovor ni to mu se nije dopadalo.
- A šta kad vas ja pozovem, a imate četiri linije otvorene i ja vas pitam kako ste, da li biste i vi mene to pitale...- mene je pogledao naročito opasno, iz nekog razloga u startu ga je iznerviralo što sam ja imala pitanje, čak je koleginici preko puta mene rekao da mi ispriča šta je to posao sekretarice. Ostale žene su polako skapirale da nisu čista posla i zavladala je prava napetost.
- Kako biste postupile?! Ivana...-
I tako redom.
- Potčinjena mora da radi šta joj kaže poslodavac! Ne može ona da misli i odlučuje, već mora da se uklopi u sistem koji je već stvoren - rekao je arogantno kao da nam otkriva Ameriku i upitao:
- Recite mi da li i dalje želite ovaj posao? Da li se sada neko predomislio?-
Svaka je opet morala ponaosob da otkrije svoje utiske, svaka je slagala da ne odsustaje i da je razgovor bio neobičan, ali poučan. Čak sam i ja poslednja konstatovala:
-Bilo je interesantno, dopalo mi se!-
Naglasio je da ko je prošao biće pozvan u treći krug. O plati ni reč. Kakva crna plata!.
U hodniku su sve žene komentarisale da im ne pada na pamet da dođu ako ih pozove.
Slobodanka Berić
недеља, 18. новембар 2012.
" Briga me za presudu, mene tište moje brige." Tištaćete te brige do sudnjeg dana, idiote, sve dok ne skapiraš da su presudili i tebi samom
Važno je da znaš ko si
Nerviram se ovih dana kad čujem nonšalantne antinacionaliste koji vole sve nacije ovog sveta osim svoje rođene kad kažu da ih se ne tiče oslobađanje tamo nekih hrvatskih zločinaca nego njihov teški život i nedostatak para. Zapitam se da li Srbi uopšte žive u ovoj Srbiji, ko su ti ljudi, bre? Da li je zaista potrebno lično preći golgotu pa da bi postao svestan svog nacionalnog identiteta? Njih ovde su samo bombardovali i to im je najveća trauma, a ono što se desilo Srbima prognanim iz Hrvatske za njih je samo tamo nešto o čemu pojma nemaju. Ni o Kosovu ne znaju puno više. U Beogradu je samo bitno da si kul, da imaš para i naravno tolerancija!
Ljudi rođeni u Beogradu( a možda i ostali u Srbiji) kao da nemaju nikakav osećaj za to koje su nacije, više pričaju o Sulejmanu Veličanstvenom i žale za Titovim vremenom nego što shvataju da u 21. veku kad svako ima svoju državu, jezik i nacionalni identitet jedino oni nisu u stanju da prvom mestu budu Srbi pa posle sve ostalo.
Optužiće me neko da sam nacionalista, u Beogradu ova reč ima negativnu konotaciju jer ona podrazumeva po Beograđanima poziv na rat, a oni su uvek samo za mir, toleranciju i druge nacije. Muka mi je, čast izuzecima, kad naiđem tako na rođenog Beograđanina na početku četrdesetih ili Beograđanku istog godišta koji su u fazonu:
-Briga me za presudu u Hagu, meni je bitno da primim platu, to je bilo pa prošlo!-
Da, zato je i bilo što ste gospodo uvek imali takav stav, kao da se radi o nekom drugom a ne o vama. Vi hoćete platu, stan , kola, plačete za zlatnim dobom komunizma jer se tad nije radilo ništa a dobijalo se sve i svi smo bili jedna nacija( mada i tad su svi znali ko su osim vas Srba, kojima sad nije jasno ni kako to sad Crnogorci imaju državu, pa naravno da je imaju, i treba da je imaju a ne da žive u prošlosti kao vi! Gotovina i haška presuda su vaša- naša sadašnjost, a vi čak ni prema tome ne umete da se odredite već samo kukate kako nemate para. Pare nikad nećete ni imati zato što ne znate ko ste, zato što vam nije bitno, zato što ste tolerantni, zato što ste glupi, što ne znate ništa o Srbima iz Hrvatske, što ne znate ništa o Kosovu, što gledate Sulejmana, što mislite da vas negde čeka neka svetla, bogata budućnost ako kažete: "Nije važno ko je koje nacije.", ne , važno je, najvažnije, dok to ne shvatite nikad se nećete pomeriti s mrtve tačke i nećete imati ništa!
S.B.B.
Važno je da znaš ko si
Nerviram se ovih dana kad čujem nonšalantne antinacionaliste koji vole sve nacije ovog sveta osim svoje rođene kad kažu da ih se ne tiče oslobađanje tamo nekih hrvatskih zločinaca nego njihov teški život i nedostatak para. Zapitam se da li Srbi uopšte žive u ovoj Srbiji, ko su ti ljudi, bre? Da li je zaista potrebno lično preći golgotu pa da bi postao svestan svog nacionalnog identiteta? Njih ovde su samo bombardovali i to im je najveća trauma, a ono što se desilo Srbima prognanim iz Hrvatske za njih je samo tamo nešto o čemu pojma nemaju. Ni o Kosovu ne znaju puno više. U Beogradu je samo bitno da si kul, da imaš para i naravno tolerancija!
Ljudi rođeni u Beogradu( a možda i ostali u Srbiji) kao da nemaju nikakav osećaj za to koje su nacije, više pričaju o Sulejmanu Veličanstvenom i žale za Titovim vremenom nego što shvataju da u 21. veku kad svako ima svoju državu, jezik i nacionalni identitet jedino oni nisu u stanju da prvom mestu budu Srbi pa posle sve ostalo.
Optužiće me neko da sam nacionalista, u Beogradu ova reč ima negativnu konotaciju jer ona podrazumeva po Beograđanima poziv na rat, a oni su uvek samo za mir, toleranciju i druge nacije. Muka mi je, čast izuzecima, kad naiđem tako na rođenog Beograđanina na početku četrdesetih ili Beograđanku istog godišta koji su u fazonu:
-Briga me za presudu u Hagu, meni je bitno da primim platu, to je bilo pa prošlo!-
Da, zato je i bilo što ste gospodo uvek imali takav stav, kao da se radi o nekom drugom a ne o vama. Vi hoćete platu, stan , kola, plačete za zlatnim dobom komunizma jer se tad nije radilo ništa a dobijalo se sve i svi smo bili jedna nacija( mada i tad su svi znali ko su osim vas Srba, kojima sad nije jasno ni kako to sad Crnogorci imaju državu, pa naravno da je imaju, i treba da je imaju a ne da žive u prošlosti kao vi! Gotovina i haška presuda su vaša- naša sadašnjost, a vi čak ni prema tome ne umete da se odredite već samo kukate kako nemate para. Pare nikad nećete ni imati zato što ne znate ko ste, zato što vam nije bitno, zato što ste tolerantni, zato što ste glupi, što ne znate ništa o Srbima iz Hrvatske, što ne znate ništa o Kosovu, što gledate Sulejmana, što mislite da vas negde čeka neka svetla, bogata budućnost ako kažete: "Nije važno ko je koje nacije.", ne , važno je, najvažnije, dok to ne shvatite nikad se nećete pomeriti s mrtve tačke i nećete imati ništa!
S.B.B.
петак, 16. новембар 2012.
Šesnaesti novembar 2012 ostaće upamćen kao dan kada je pravda izvrguta ruglu u haškom kvazitribunalu jer su vinovnici srpskih žrtava ostali nekažnjeni
Oslobođeni zločinci, mrtvi ponovo ubijeni
Prošlost niko ne može da promeni, ali ni da je izbriše. Ono što se desilo ostaje zauvek. Istina je samo jedna i o njoj znamo sve, mi koji smo je na koži svojoj osetili. Hrvatska je počinila genocid nad Srbima u RSKrajini 1995.
Sedamanest godina je prošlo od progona Srba iz Hrvatske, i oslobodiše generale zbog nedostatka dokaza! A beskonačna kolona prognanih, koji su danima putovali do Srbije napustivši svoja rodna ognjšta i živote, kolona nesrećnih zar nije dovoljan dokaz sam po sebi etničkog čišćenja? Iz vekovima srskih gradova Knina, Benkovca, Gradačca i Obrovca i bezbrojnih sela su oterani, a oni koji nisu smogli snage da ostave sve ono što su ceo život gradili, oni su ubijeni! Leševi ubijenih su spaljivani, na njih je bacan kreč i potom su ih zakopavali bez znanja i odobrenja njihovih porodica! A generale pustiše na slobodu kao nevine zbog nedovoljno dokaza! Evo vam dokaz broj jedan:
u selu Varivode 28. septembra 1995. devetoro ljudi civila je hladnokrvno ubijeno iz vatrenog oružja- varvođanski masakr samo je jedan u nizu onih što su se desili kao posledica Oluje. Ko je odgovoran za smrt? Ko je pucao? Ko je spalio selo? Ko je uklonio dokaze? Treba vam dokaz? Odakle vam pravo da pišete lažnu istoriju? Istina je samo jedna i niko ne može da je promeni. Leševi su identifikovani sedam godina nakon zločina i svi ubijeni su bili Srbi. Ubijeni su samo zato što su bili Srbi- to je bio jedini motiv, razlog, uzrok. Znalo se i ko ih je pobio- možemo navesti tačna imena ubica- pripadnika hrvatske vojske, ali sud ih je pustio na slobodu tkđ. zbog nedostatka dokaza. U julu 2012- sedamnaest godina nakon varvođanskog masakra sud u Zagrebu je ipak priznao da je Hrvatska kao država odgovorna i kriva za smrt varvođanskih staraca. Porodicama poginulih je obećana odšteta. Ako je sama država Hrvatska na jednom slučaju koji je zapravo presedan jer je jedini, priznala sopstvenu krivicu kako je tamo neki haški tribunala četiri meseca kasnije mogao da donese presudu da generalno Hrvatska nije počinila genocid, te da nije bilo zločinačkog uidruživanja Gotovine i ostalih u Oluji? A čega je onda bilo? Zašto su one kolone nastale? Čega su one posledica? Je li to zato što Hrvatska mora da uđe u Evropsku uniju pa ne može drugačije nego kao oslobođena prošlosti? Kakva je to unija u kojoj se istina ne priznaje? Nema dokaza za istinu, pa se laže? Grobovi ne lažu.
S.B.B.
Oslobođeni zločinci, mrtvi ponovo ubijeni
Prošlost niko ne može da promeni, ali ni da je izbriše. Ono što se desilo ostaje zauvek. Istina je samo jedna i o njoj znamo sve, mi koji smo je na koži svojoj osetili. Hrvatska je počinila genocid nad Srbima u RSKrajini 1995.
Sedamanest godina je prošlo od progona Srba iz Hrvatske, i oslobodiše generale zbog nedostatka dokaza! A beskonačna kolona prognanih, koji su danima putovali do Srbije napustivši svoja rodna ognjšta i živote, kolona nesrećnih zar nije dovoljan dokaz sam po sebi etničkog čišćenja? Iz vekovima srskih gradova Knina, Benkovca, Gradačca i Obrovca i bezbrojnih sela su oterani, a oni koji nisu smogli snage da ostave sve ono što su ceo život gradili, oni su ubijeni! Leševi ubijenih su spaljivani, na njih je bacan kreč i potom su ih zakopavali bez znanja i odobrenja njihovih porodica! A generale pustiše na slobodu kao nevine zbog nedovoljno dokaza! Evo vam dokaz broj jedan:
u selu Varivode 28. septembra 1995. devetoro ljudi civila je hladnokrvno ubijeno iz vatrenog oružja- varvođanski masakr samo je jedan u nizu onih što su se desili kao posledica Oluje. Ko je odgovoran za smrt? Ko je pucao? Ko je spalio selo? Ko je uklonio dokaze? Treba vam dokaz? Odakle vam pravo da pišete lažnu istoriju? Istina je samo jedna i niko ne može da je promeni. Leševi su identifikovani sedam godina nakon zločina i svi ubijeni su bili Srbi. Ubijeni su samo zato što su bili Srbi- to je bio jedini motiv, razlog, uzrok. Znalo se i ko ih je pobio- možemo navesti tačna imena ubica- pripadnika hrvatske vojske, ali sud ih je pustio na slobodu tkđ. zbog nedostatka dokaza. U julu 2012- sedamnaest godina nakon varvođanskog masakra sud u Zagrebu je ipak priznao da je Hrvatska kao država odgovorna i kriva za smrt varvođanskih staraca. Porodicama poginulih je obećana odšteta. Ako je sama država Hrvatska na jednom slučaju koji je zapravo presedan jer je jedini, priznala sopstvenu krivicu kako je tamo neki haški tribunala četiri meseca kasnije mogao da donese presudu da generalno Hrvatska nije počinila genocid, te da nije bilo zločinačkog uidruživanja Gotovine i ostalih u Oluji? A čega je onda bilo? Zašto su one kolone nastale? Čega su one posledica? Je li to zato što Hrvatska mora da uđe u Evropsku uniju pa ne može drugačije nego kao oslobođena prošlosti? Kakva je to unija u kojoj se istina ne priznaje? Nema dokaza za istinu, pa se laže? Grobovi ne lažu.
S.B.B.
16. novembar 2012.
Sramna presuda haškog tribunala hrvatskim zločincima
Legalizovano ubijanje Srba
Koliko istorija može biti izokrenuta naopačke i lažirana najbolje pokazuje oslobađajuća presuda u Hagu 16. novembra 2012. hrvatskim generalima Gotovini i onom drugom Markaču za ratne zločine protiv srpskog naroda. Hrvatske generale Antu Gotovinu i Mladena Markača haški kvazisud je oslobodio optužbi za udruženi zločinački poduhvat" i zločine počinjene nad Srbima u operaciji "Oluja" avgusta 1995. godine. Žalbeno veće Haškog suda je zbog nedostatka dokaza generale pustilo na slobodu.
Žalbeno veće je i beg srpskog stanovništva iz Knina, Gračca, Obrovca i Benkovca pred napadima hrvatskih snaga okarakterisalo kao "odlazak civila tokom artiljerijskih napada" koji "ne može da se okarakteriše kao deportacija." A istina je da je prognano 200.000 Srba, a ubijeno 2.000!Operacija "Oluja" predstavlja jedno od najsurovijih etničkih čišćenja, koje je izvršeno u ratovima na prostorima bivše SFRJ u kojoj su oko 62 odsto žrtava bili civili. Prema podacima Dokumentaciono-informativnog centra "Veritas" od 1.922 žrtvena području Krajine, 546 ili 28 odsto su žene, od toga su dve trećine starije od 60 godina.
Na kraju ispada da za Oluju niko nije odgovoran, da je dvesta hiljada ljudi izbeglo samovoljno, a oni koji su ostali i zatim ubijen valjda su takođe sami krivi za svoju smrt.
Sramna presuda haškog tribunala hrvatskim zločincima
Legalizovano ubijanje Srba
Koliko istorija može biti izokrenuta naopačke i lažirana najbolje pokazuje oslobađajuća presuda u Hagu 16. novembra 2012. hrvatskim generalima Gotovini i onom drugom Markaču za ratne zločine protiv srpskog naroda. Hrvatske generale Antu Gotovinu i Mladena Markača haški kvazisud je oslobodio optužbi za udruženi zločinački poduhvat" i zločine počinjene nad Srbima u operaciji "Oluja" avgusta 1995. godine. Žalbeno veće Haškog suda je zbog nedostatka dokaza generale pustilo na slobodu.
Žalbeno veće je i beg srpskog stanovništva iz Knina, Gračca, Obrovca i Benkovca pred napadima hrvatskih snaga okarakterisalo kao "odlazak civila tokom artiljerijskih napada" koji "ne može da se okarakteriše kao deportacija." A istina je da je prognano 200.000 Srba, a ubijeno 2.000!Operacija "Oluja" predstavlja jedno od najsurovijih etničkih čišćenja, koje je izvršeno u ratovima na prostorima bivše SFRJ u kojoj su oko 62 odsto žrtava bili civili. Prema podacima Dokumentaciono-informativnog centra "Veritas" od 1.922 žrtvena području Krajine, 546 ili 28 odsto su žene, od toga su dve trećine starije od 60 godina.
Na kraju ispada da za Oluju niko nije odgovoran, da je dvesta hiljada ljudi izbeglo samovoljno, a oni koji su ostali i zatim ubijen valjda su takođe sami krivi za svoju smrt.
уторак, 13. новембар 2012.
13. novembar
Predsednik "Delta holdinga", moćni tajkun Miroslav Mišković saopštio je da se povlači iz dnevnih novina "Press", kao najveći pojedinačni vlasnik. Time je javnost dobila potvrdu da je on jedan od vlasnika tog lista, o čemu se u javnosti govorkalo, znalo i nije znalo. Naime, za mnoge dnevne novine, nedeljnike, tv stanice samo se pretpostavlja ko je stvarni vlasnik. Oni se skrivaju često iza raznih of šor kompanija resgitrovanih na Kipru, Austriji i na drugim pogodnim adresama
Predsednik "Delta holdinga", moćni tajkun Miroslav Mišković saopštio je da se povlači iz dnevnih novina "Press", kao najveći pojedinačni vlasnik. Time je javnost dobila potvrdu da je on jedan od vlasnika tog lista, o čemu se u javnosti govorkalo, znalo i nije znalo. Naime, za mnoge dnevne novine, nedeljnike, tv stanice samo se pretpostavlja ko je stvarni vlasnik. Oni se skrivaju često iza raznih of šor kompanija resgitrovanih na Kipru, Austriji i na drugim pogodnim adresama
понедељак, 12. новембар 2012.
недеља, 11. новембар 2012.
11. novembar 2012, čime se baviti, kako preživeti kad nemate vezu za zaposlenje, ni bogate rođake
Nikad gore
Sunce samo prividno greje, jak vetar duva i donosi prehladu, ulice su prepune otpalog lišća, ljudi koji se vraćaju iz kupovine kukaju da nikad nije bilo gore, ljudi stalno iz dana u dan kukaju da nikad nije bilo gore. U rubrici "Kultura i mediji" u Haloooglasima za zaposlenje piše sledeće "Dens igračiće i trbušne plesačice potrebne klubu u Beogradu." Šta se tiče ostalih rubrika ni one ne nude bogzna šta, zapravo veliko je pitanje kako uopšte naći bilo kakav posao u današnjem vreme u ovoj zemlji. Lično imam veliko iskustvo u traženju posla i ono mi kaže da je ipak najpametnije odustati, izaći na ulicu i prosti. Za 24 sata koliko traje dan možda se par ljudi recimo u Knez Mihajlovoj i smiluje i da vam neku paru, a oglasi koje zovete tj. koje biste zvali taj dan uglavnom se svode ili na to da su završeni, ili se niko ne javlja, ili vam zakažu razgovor zajedno sa još sto ljudi, izmaltretirate se i odete tamo, pa onda vam uzmu CV ili popričaju malo s vama i kažu da će vam javiti. Ali opet, nikad se ne zna, možda vam se i posreći pa vas odmah zaposle. Svejedno treba izdržati, pardon raditi mesec dana da bi prve pare došel pod uslovom da niste nabasali na nekog prevaranta koji vas neće ni platiti. Ovako, s druge strane, u Knezu dnevno sigurno može bar hiljadarka da se nakupi. Eto, ozbiljno razmišljam o tome da postanem prosjak. Čini mi se da je bolje i to nego biti nezaposlen tj. tražiti posao!
Nikad gore
Sunce samo prividno greje, jak vetar duva i donosi prehladu, ulice su prepune otpalog lišća, ljudi koji se vraćaju iz kupovine kukaju da nikad nije bilo gore, ljudi stalno iz dana u dan kukaju da nikad nije bilo gore. U rubrici "Kultura i mediji" u Haloooglasima za zaposlenje piše sledeće "Dens igračiće i trbušne plesačice potrebne klubu u Beogradu." Šta se tiče ostalih rubrika ni one ne nude bogzna šta, zapravo veliko je pitanje kako uopšte naći bilo kakav posao u današnjem vreme u ovoj zemlji. Lično imam veliko iskustvo u traženju posla i ono mi kaže da je ipak najpametnije odustati, izaći na ulicu i prosti. Za 24 sata koliko traje dan možda se par ljudi recimo u Knez Mihajlovoj i smiluje i da vam neku paru, a oglasi koje zovete tj. koje biste zvali taj dan uglavnom se svode ili na to da su završeni, ili se niko ne javlja, ili vam zakažu razgovor zajedno sa još sto ljudi, izmaltretirate se i odete tamo, pa onda vam uzmu CV ili popričaju malo s vama i kažu da će vam javiti. Ali opet, nikad se ne zna, možda vam se i posreći pa vas odmah zaposle. Svejedno treba izdržati, pardon raditi mesec dana da bi prve pare došel pod uslovom da niste nabasali na nekog prevaranta koji vas neće ni platiti. Ovako, s druge strane, u Knezu dnevno sigurno može bar hiljadarka da se nakupi. Eto, ozbiljno razmišljam o tome da postanem prosjak. Čini mi se da je bolje i to nego biti nezaposlen tj. tražiti posao!

четвртак, 8. новембар 2012.
среда, 7. новембар 2012.
Nova afera je otvorena, "Jugoremedija"!
Hapšenja se nastavljaju kao i obračun sa korupcijom!
Policija je stavila lisice na ruke direktoru "Jugoremedije" Jovici Stefanoviću Niniju, bivšem direktoru za organizaciona, ekonomska i pravna pitanja te fabrike Zlatki Marković i direktorku preduzeća "Nini DOO" Olgi Antić. Sve troje se terete za zloupotrebu službenog položaja. Inače privatizacija "Jugoremedije" spada među sporne 24 privatizacije kojom se bave novooformljene radne grupe.
Hapšenja se nastavljaju kao i obračun sa korupcijom!
Policija je stavila lisice na ruke direktoru "Jugoremedije" Jovici Stefanoviću Niniju, bivšem direktoru za organizaciona, ekonomska i pravna pitanja te fabrike Zlatki Marković i direktorku preduzeća "Nini DOO" Olgi Antić. Sve troje se terete za zloupotrebu službenog položaja. Inače privatizacija "Jugoremedije" spada među sporne 24 privatizacije kojom se bave novooformljene radne grupe.
Kao da izborna kampanja i dalje traje, SNS i DS se međusobno optužuju za katastrofalno stanje koje vlada u zemlji
SNS vs. DS
Rat između dve najveće stranke u zemlji i dalje bukti, naprednjaci nazvali Pajtića tajkunom, a demokrate tvrde da je u pitanju politički obračun, te da je vladajuća koalicija odgovorna što je u zemlji gore nego ikad!
SNS je Bojana Pajtića nazvala neprikosnovenim tajkunom i biznismenom koji je razorio Razvojnu banku Vojvodine, Fond za kapitalna ulaganja i budućnost građana Vojvodine na šta je DS žestoko uzvratila optuživši SNS da svojim ekonomskim merama upropaštava Srbiju, te da se u zemlji ne zna ko koga prisluškuje kao ni ko šta radi!
SNS vs. DS
Rat između dve najveće stranke u zemlji i dalje bukti, naprednjaci nazvali Pajtića tajkunom, a demokrate tvrde da je u pitanju politički obračun, te da je vladajuća koalicija odgovorna što je u zemlji gore nego ikad!
SNS je Bojana Pajtića nazvala neprikosnovenim tajkunom i biznismenom koji je razorio Razvojnu banku Vojvodine, Fond za kapitalna ulaganja i budućnost građana Vojvodine na šta je DS žestoko uzvratila optuživši SNS da svojim ekonomskim merama upropaštava Srbiju, te da se u zemlji ne zna ko koga prisluškuje kao ni ko šta radi!
понедељак, 5. новембар 2012.
5. novembar 2012, opraštanje od bivšeg posla, i bivših ljudi
A ko si ti?
Nisam u pravu, vi ste pametni, ne ja. Bolji ste od mene, lepši, sposobniji, jači, ali ta činjenica ne utiče na mene. Namam potrebu da vas sledim niti da se osećam loše. Meni je i dalje lakše ovako
Napolju je kiša. Ja sam unutra.
- Živeću od bloga- rekla sam bivšoj koleginici, a ona se nasmejala i upitala da li od toga može da se živi. Nisam mislila na novac ni u jednom trenutku svog gubitničkog puta, uvek sam nekako zaboravljala na to. Samo mi je bilo važno kako se osećam, da mi je prijatno, da nisam uznemirena i povređena. A u više navrata se pokazalo da ne umem da se suočim sa teškom situacijom i opasnim ljudima. U današnje vreme opšte neimaštine i zastoja u svakom smislu ljudi se pretvaraju u krvoločne zveri i samo vam piju krv. Svako samo gleda kako će da pobedi onog drugog, da istakne sebe. Neko ili mnogi će reći "Tako i treba, jer kako drugačije?", ali meni se i pored pune svesti da za tri dana neću imati ni dinar čini da mi je gotovo nemoguće da bilo kome pijem krv i da uopšte budem u stanju da ratujem s drugima. U drugima uvek tražim neko utočište, a nailazim na mržnju, zavist, ljubomoru, napadanje.
- Šta radiš? Gde radiš?-
- Ne radim nigde.-
- Od čega živiš?-
- Od bloga, napravila sam blog..-
- Zar od toga može da se živi?... A misliš na one reklame sa strane...pošalji link da ti kliknem na reklamu...-
Kad dobijete otkaz svi vas sažaljavaju i tiho se raduju. Osećaju se posebno i zaključuju da su oni zaista sposobniji i pametniji. A ja kad dobijem otkaz osećam se oslobođeno i pomislim: "Dobro je, neću ostati ovde, konačno sam se rešila ovog glupog posla!" Onda kasnije u potpunoj izolaciji shvatim da se nalazim već u drugom zatvoru- nezaposlena.
Težim tome da nađem neko rešenje, izlaz. Jer zar je normalno da se stalno osećate zatvorenim u nešto, utamničenim? Zar je moguće da je samo ovo taj život odraslih u koji sam jedva čekala da stignem kad sam bila dete? Sve moje vizije i ambicije bile su daleko veće i iznad, a tog velikog i sjajnog izgleda da nema...Ljudi poštuju samo one koji imaju pare i koji i njima samima mogu da obezbede pare.
- A ko si ti? - pitale su me dve bivše koleginice.
Ona koja je prva otišla. Koja nigde nije dugo ostala, a živim od svog bloga. Zahvaljujući tome što sam se vas oslobodila konačno sam postala neko.
Ako biti neko znači da imate novac, a ispada da je tako, ja zaista nisam na dobrom putu.
Slobodanka Boba Berić
A ko si ti?
Nisam u pravu, vi ste pametni, ne ja. Bolji ste od mene, lepši, sposobniji, jači, ali ta činjenica ne utiče na mene. Namam potrebu da vas sledim niti da se osećam loše. Meni je i dalje lakše ovako
Napolju je kiša. Ja sam unutra.
- Živeću od bloga- rekla sam bivšoj koleginici, a ona se nasmejala i upitala da li od toga može da se živi. Nisam mislila na novac ni u jednom trenutku svog gubitničkog puta, uvek sam nekako zaboravljala na to. Samo mi je bilo važno kako se osećam, da mi je prijatno, da nisam uznemirena i povređena. A u više navrata se pokazalo da ne umem da se suočim sa teškom situacijom i opasnim ljudima. U današnje vreme opšte neimaštine i zastoja u svakom smislu ljudi se pretvaraju u krvoločne zveri i samo vam piju krv. Svako samo gleda kako će da pobedi onog drugog, da istakne sebe. Neko ili mnogi će reći "Tako i treba, jer kako drugačije?", ali meni se i pored pune svesti da za tri dana neću imati ni dinar čini da mi je gotovo nemoguće da bilo kome pijem krv i da uopšte budem u stanju da ratujem s drugima. U drugima uvek tražim neko utočište, a nailazim na mržnju, zavist, ljubomoru, napadanje.
- Šta radiš? Gde radiš?-
- Ne radim nigde.-
- Od čega živiš?-
- Od bloga, napravila sam blog..-
- Zar od toga može da se živi?... A misliš na one reklame sa strane...pošalji link da ti kliknem na reklamu...-
Kad dobijete otkaz svi vas sažaljavaju i tiho se raduju. Osećaju se posebno i zaključuju da su oni zaista sposobniji i pametniji. A ja kad dobijem otkaz osećam se oslobođeno i pomislim: "Dobro je, neću ostati ovde, konačno sam se rešila ovog glupog posla!" Onda kasnije u potpunoj izolaciji shvatim da se nalazim već u drugom zatvoru- nezaposlena.
Težim tome da nađem neko rešenje, izlaz. Jer zar je normalno da se stalno osećate zatvorenim u nešto, utamničenim? Zar je moguće da je samo ovo taj život odraslih u koji sam jedva čekala da stignem kad sam bila dete? Sve moje vizije i ambicije bile su daleko veće i iznad, a tog velikog i sjajnog izgleda da nema...Ljudi poštuju samo one koji imaju pare i koji i njima samima mogu da obezbede pare.
- A ko si ti? - pitale su me dve bivše koleginice.
Ona koja je prva otišla. Koja nigde nije dugo ostala, a živim od svog bloga. Zahvaljujući tome što sam se vas oslobodila konačno sam postala neko.
Ako biti neko znači da imate novac, a ispada da je tako, ja zaista nisam na dobrom putu.
Slobodanka Boba Berić
Večni Bob Marli
"I don't have prejudice against meself. My father was a white and my mother was black. Them call me half-caste or whatever. Me don't deh pon nobody's side. Me don't deh pon the black man's side nor the white man's side. Me deh pon God's side, the one who create me and cause me to come from black and white."
U filmu "Marli"(K. Mekdonald, 2012) prikazani su do sada nepoznati video i tonski zapisi iz života jednog od najznačajnijih muzičara svih vremena- Boba Marlija. Pola crnac, pola belac od najranijeg detinjstva je imao veoma težak život zbog neprihvaćenosti , napuštanja od strane oca i siromaštva. Utehu je pronašao u muzici kojoj se na kraju u potpunosti i posvetio kao i kultu Rastafari.
Пријавите се на:
Коментари (Atom)