30. oktobar,
Današnji dan je kratak, zaista
Ne znam srpski jezik, nisam lektor, ali pratim dnevnu štampu i tražim posao
Za sve ono što bih imala da kažem. Vučić se žali medijama već nekoliko dana da Mišković želi da ga eliminiše, Mišković odgovara da nije tako, Vlada će možda opstati, a možda će ipak biti napravljena druga, Boris Tadić nudi ruku mira Đilasu, a Đilas i dalje mirno kontroliše medije i posećuje Miškovića, Mrkonjić vaćari Anu Bekutu javno na koncertu besmrtnog Tozovca, a ona sija od sreće, Milica Pavlović kaže da joj nikad nisu nudili pare za seks, a i da jesu da ne bi uzela, dok opet slikala bi se gola za neku veću cifru, uragan Sendi ubija Amerikance tačnije stanovnike Njujorka i čitava Srbija se tome raduje, Hilari je stigla u Beograd- saobraćaj je u kolapsu ovaj put opravdano, i tako, to su vam današnje vesti ako vas interesuje. Sajam knjiga je prošao, bedniji i jadniji nego ikad iako se tvrdi da su se dobro prodavale knjige,besplatnog ulaska nije bilo, a Službeni glasnik je najbolji izdavač po oceni novinara. Kultura se urušava potpuno, cene su standardno visoke, posla nema osim za odabrane, ako sam nešto i naučila na fakultetu zaboravila sam jer je za boga prošlo već oko pet godina kako ništa ne radim osim što tražim posao u struci i pomalo raduckam mimo struke, onda vam saopšte da ste ipak nepismeni i nedovoljno kompetentni za posao lektora i vi se naljutite, a posle i sami zaključite da zaista ne znate upotrebu glagola trebati. Srpski jezik nije nimalo jednostavan, engleski je mnogo prostiji, na srpskom pričate i pišete ceo život i na kraju shvatite da ga ipak ne znate.
Dakle para nema, kako ih stvoriti, čime se baviti, s kojim pravom kritikovati stanje u društvu i političare ako ste se i sami učlanili u jednu stranku u nadi da ćete se tako probiti, međutim, od probijanja ipak nema ništa. Tu ste gde ste!
Sve kockice moraju da se slože da biste bili zadovoljni, ali nema slaganja kockica.