Ko sam danas?
O postajanju
U španskom jeziku nema
srednjeg roda.
U nemačkom se sve
imenice pišu velikim slovom. U engleskom nikad ne možeš biti sto posto siguran
da znaš kako se čita neka reč. U italijanskom je sve lako, u nemačkom je sve
tvrdo i pomućeno je dosta toga. Ja nisam lingvista ili filolog u pravom smislu
te reči, ja se rečima ne bavim na naučnoj bazi, samo se privatno preko reči
izražavam i oslobađam. Oduvek mi je bila odbojna ideja da radim u školi kao
profesor, nikad nisam imala ambiciju da postanem neki naučnik, posao lektora mi
se nikada nije dopadao niti mi je ležao, šta sam ja čoveče- ponekad se pitam?
Da li sve ono što mi se još nije desilo ima
neko značenje? DA LI SAM JA ONO ŠTO SE DESILO ILI ONO ŠTO SE
NIJE DESILO? AKO SAM BILA NEUSPEŠNA ILI USPEŠNA U NEČEMU-KOLIKO MI
TO POMAŽE DA ODREDIM VLASTITU EGZISTENCIJU KOJA JE NEKAkO POD ZNAKOM PITANJA?
Nisam ni novinar u
klasičnom smislu reči- nisam brbljiva, ne tračarim, niti od slona pravim
medveda, ne pišem kratko i jasno- naprotiv, preferiram duge rečenice i duge
naslove. Jednom rečju mrzim pravila i novinarska i lektorska . Nikakva pravila.
Kažu da se ljudi rode za nešto. Jebote gde ja spadam, u koju kategoriju? SAD me
mrzi i da pišem, a kao pisanje je nešto što mi najlakše ide, ali čemu pisanje
kad to niko ne čita?
Volim književnost, ali
ne čitam ništa već duže vreme. Uglavnom kritikujem sve novo što izađe, eto
možda sam kritičar ili fiktivni bloger ili pisac koji je završio svoju karijeru
pre nego što je bilo šta i objavio- ne, ja nemam profesiju. Ja sam prosto samo
JA. Imam ambicije, ali ih brzo menjam. Čas mi se dopada španski, čas ne.
Čas bih u Beč, čas na Haiti. Kako se
odlučiti? Volim raznovrsnost, ali ne bih mogla da glumim baš svaku ulogu.
Ne volite me, ne
primećujete me, ne vidite me, ne dopadam vam se, ravnodušni ste, smatrate da
sam tiha, ćutolog, da pričam gluposti, da sam luda, da sam previše ozbiljna, u
stvari posve neozbiljna, bila sam najbolja i najgora i to sve često u isto
vreme – i valjala sam se po blatu i predavala u školi, i bila prevarant i
ekspert. Ipak i dalje ne znam ko sam. Sve je dosadno brate, vi ,vaše profesije
i zanimanja. Kako možete stalno da budete isti? Ja sam uvek ista i nikad ona od
pre.
Ona reč koja još uvek
nije napisana- to sam ja.
Нема коментара:
Постави коментар