понедељак, 1. јул 2013.

upoznati princa



Upoznati princa i otići daleko


Želim da upoznam nekoga, ali ne znam kako. Toliko mnogo ljudi ima u ovom gradu, a u isto vreme tako je lako biti sam,usamljen.  Želim da pričam sa nekim, ali sa kim? Tako je malo onih sa kojima može da se razmeni više od par običnih, banalnih rečenica.
Šoping molovi su puni ljudi. Rasprodaje su u toku. Kad čovek nema posao ne zna šta da radi sa sobom. Mogućnosti su velike, ali  samo u mašti. U zbilji je sve drugačije. Voziš se busom i plašiš se kontrole. Štediš, sve potrošiš. Ako ne kupiš majicu, platiš račune.  Kad nemaš pare ne kupuješ ništa, kad ih imaš potrošiš očas posla.  Da li je u Nemačkoj, Engleskoj drugačije? Kažu da su ljudi tamo još hladniji.Sve se svodi na mali unutarnji svet.

Karmin, olovka za oči, maska za lice.

Ulje, šumeće tablete, limun, sprej za nos, puding.
Farba za kosu tkđ.
Super jakna,

 maslinastozelena.

Rekreacija: tenis. Ponekad je jedini pravi odmor : spavanje. Dokle ću dogurati ako ovako nastavim? Otišla bih na neko grčko ostrvce. Nejedenje je najbolji način da se smrša. Kad nema šta da se jede, tada nema nikakvog drugog cilj sem želje za hranom. Sve je jednostavno kad je čovek siromašan.
Kad si bogat nastaje veliki problem, kako potrošiti pare.  Kupila bih i čizme i sandale i torbu i kajiš i ....
Sajtovi za upoznavanje nisu nikakav način za upoznavanje. To je čisto traćenje vremena. Teško j e  upoznati bilo koga do kraja, najlakše je odustati, trud je suvišan utrošak energije. Rad je spasonosan kada ga ima. Srećan je onaj ko nikad nije kupio Halooglase i zvao oglase za posao. Sreća je kad se probudiš, skuvaš kaficu na miru, i nikud ne žuriš. Sve je prosto i jednostavno. Jahanje konja u šumi je mističan užitak koji se jednom mora okusuti. Ili čitanje Artura Kanona Dojla u orginalu o Šerlohovim avanturama, učenje nemačkog, poseta Siciliji i Rimu i Koloseumu. Ne morati misliti o parama, imati ih, a ne biti opterećen neophodnošću njihovog trošenja. Imati dovoljno odeće i obuće. Uzdati se u svoj sjajan ukus za torbe. Gledati Vimbldon uživo. Rolan Garos takođe. Posetiti Azurnu obalu, Monako, Pariz, Ajfelovu kulu, Lurv, toranj u Pizi, Njujork, Kolorado, Havaje....Upoznati Danijela Krejga i stajati ispod Big Bena. Svratiti u Petrograd i obići one ulice kojima se kretao Rodion Raskoljnjikov početkom jula. Zaboraviti i ne setiti se da si sam na ovom svetu.
Svaki dan razgovarati sa nekim.
Napisati po redak ili dva.
Biti zadovoljan. Svratiti u saunu i bazen. Zapravo redovno ići na plivanje i jogu. Eto tako bih ja organizovala svoj život da mogu.  Ne bi bilo ni jednog jedinog protraćenog trenutka.

Нема коментара:

Постави коментар